pokušati dekonstruirati osjećaj praznine
iznimno je komplicirana stvar,
kao što je i odrediti početak i kraj nečega;
sa životom kao sa cjelinom je lakše,
kažu ti da si se rodio i umro kao što su i njima rekli,
i ti povjeruješ,
bezupitno
:
između smo jednostavno zaboravili na vjerovanje
ičega, ičemu ili u išta
:
svi tražimo isto u različitome; uz vjetar, niz vjetar,
sudaramo se nekom kaotičnom logikom i svaki put
eksplodiramo u bezbrojno mnogo komadića sebe,
kojim se dalje lomimo eksponencijalno u beskraj,
sami odredivši dogmu da je materija neuništiva
ne znamo što bi drugo osim uvijek ponovo pokušati secirati to ništavilo u nama:
tražeći mu kraj, produljujemo ga,
i iluzije padaju u vodu sve do posljednje, često ovako,
petkom kasno uvečer
ili subotom u rano jutro,
zavisi sa čije točke gledišta
Post je objavljen 23.08.2008. u 07:01 sati.