|
ljudima koji žive kao mi već je pomalo otupjela savjest i stran nam je običaj grižodušja, iako se ja, još po refleksu, pretvaram da ga imam, sve je jasno o slabosti, letargiji dosadi također ne mogu ti reći što mislim na povratku jer u biti niti ne pokušavam artikulirati stanje u glavi dok gledam u daljinu i smiješim se, nekako sam prazna, jednostavnije je tako nije važno što ćemo reći ili prešutati, sve se zna, nekad je samo teško vjerovati, to je to |