ljudima koji žive kao mi
već je pomalo otupjela savjest i
stran nam je običaj grižodušja,
iako se ja, još po refleksu, pretvaram
da ga imam, sve je jasno
o slabosti, letargiji dosadi također
ne mogu ti reći što mislim na povratku
jer u biti niti ne pokušavam artikulirati
stanje u glavi
dok gledam u daljinu i smiješim se,
nekako sam prazna,
jednostavnije je tako