O gravitaciji srca i godinama
|
'O' oproštaju raste koliko odmičemo od centra svemiri se sve brže vrte oko središta kad smo se sanjali na vrtuljcima solar pleksus smijao se grohotom mogli smo opkoliti svijet i da li se volimo onako iskreno sad je jedino važno jer kad se ne možemo dodirnuti rukama ili očima možemo biti tu O o tako daleko o O tako blizu i onako samo srcima mislimo ako smo ljudi nikako drugačije ako nismo ponekad mislim na tebe sa nekom neutaženom sjetom i vraćat će se, znam, možda stotinama godina, ali kako vrijeme ide idem i ja, sve sam toliko neka druga od one koju možda pamtiš, svejedno da li da ili ne, ponekad mislim na tebe sa nekom neutaženom sjetom i čekam kako srest ćemo se u mislima da me nađeš da te nađem onako kako te kako me znaš kako te kako me znam, ne čekam da se nađemo tko jesmo možda se sretnemo na ulicama, ali više ne ciljam, ma možda tu sam |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.