|
mala, i svemir je morao eksplodirati prije nego što se paramparče njega moglo zaustaviti u padu za tebe da imaš gdje stajati, hodati uzbrdo i slušati ovu pjesmu, i tako i sada, može li sjeme razdora poroditi raspršeno cvijeće u livadu koja se po divljini prepoznaje? ako sklopiš oči svjetla ulica prestat će vrištati plamen tebi u očima zjenice kao svemir velike bit će fusnote za ove bezimene emocije, usamljenost kojoj ne možeš praviti društvo namočena u tintu kaplje bezvučno ovdje, mala, o tome se ne može napisati pjesma, koliko si sebično čuvala ove suze za nekog drugoga, a vidi te... zažmuri (prije neke sigurno velike sreće) |