|
ne brini se za mene, ovo možda podsvjesno citiram bijelo dugme premda ponekad i ovako u pidjami kao sad imam taj osjećaj da sam ustvari zapela u patentu, zato možda brineš, ti znaš kako žuljaju mentalne ralje inercije, i kako je to svejedno loše opravdanje, i za ništa i za sve, ali ja sam svjetski prvak u svim disciplinama bježanja, rekorder u slobodnom, i evo već dok ovo mislim, srcem preskačem zidove i zračne prostore, planinske lance, kontinente leda i pustopoljine, nazdravljam asteroidima na ruskom i putujem dalje, u svoj gher koji znam da negdje postoji, kontam - dovest će me put, jer smjerovi nam se moraju ukrstiti, nomadima i meni, duše jesu, već odavno, i zato ne brini se: to sam samo ja, ne grčim se - polijećem! |