ne brini se za mene,
ovo možda podsvjesno citiram bijelo dugme
premda ponekad i ovako u pidjami
kao sad
imam taj osjećaj da sam ustvari zapela
u patentu,
zato možda brineš,
ti znaš kako žuljaju mentalne ralje inercije,
i kako je to svejedno loše opravdanje,
i za ništa i za sve,
ali ja sam svjetski prvak u svim disciplinama bježanja,
rekorder u slobodnom,
i evo već dok ovo mislim,
srcem preskačem zidove i zračne prostore,
planinske lance, kontinente leda i pustopoljine,
nazdravljam asteroidima na ruskom
i putujem dalje,
u svoj gher koji znam da negdje postoji,
kontam - dovest će me put,
jer smjerovi nam se moraju ukrstiti,
nomadima i meni,
duše jesu, već odavno,
i zato ne brini se:
to sam samo ja,
ne grčim se - polijećem!
Post je objavljen 01.06.2008. u 03:51 sati.