|
hodaš kroz kišu, u trepavicama ti se slamaju ulična svjetla i ceste se uvlače pod tvoj šal dok ti leprša uz korake; mogla bi obgrliti planetu sada čini se da je svijet velik točno koliko i tvoj zagrljaj, ako raširiš cijelo srce pred njega, toliko malo treba objasniti, toliko puno shvatiti; putevima kojim tražiš krajeve ovog kruga neka stara sjećanja imaju nove prizvuke, i što im više odmičeš prošlost se ponavlja ništa više od tebe same; između gradova i otoka južina pod noge donosi valove i asfalt kojim hodaš je mokar i pust, i samo noć što te promatra modrim očima zna da jedna od vas ide dalje, a druga ne može da ostane. sjaje se zvijezde u razbijenim kapima kiše, ti prolaziš. |