tko živi u prostoru praznine?
|
poljubi me, govorila sam ti u mislima. ti nisi bio itko, nisi imao lice i nikakav drugi osjećaj osim zauzetog prostora. bio si kao silueta bez dovršenih obilježja, bilo tko ili nitko. samo nisi dopuštao bilo kome drugom da popuni tvoj prostor, iako u sebi nisi postojao. ustvari smo bili sami, ti i ja, dugo. intimni na neki nedodirljiv, tup način. osjećali smo se baš tako, ni kao što, kao bilo što. nešto neodređeno. poljubi me, govorila sam ti u mislima. nisam to u sebi potpuno osjećala; moj solar pleksus obuzeo je taj osjećaj pjeskarenog vakuma; kao balon bezukusnog helija koji bubri od primisli na rasprsnuće. šta da ti kažem? imam još uvijek isti glas, da. ponekad promukao, a ponekad suvišan. ali svaka cigareta u njemu još uvijek se sjeća prvog zajedničkog jointa. nakon svega, poslije toliko godina, sjedili smo jedno pokraj drugog na tvom krevetu, gledajući si sjene na obrisima lica, u polumraku uvlačeći duboko i otpuhujući dim u zrake mjeseca zapetljane u staklu. ostali smo, volim tako misliti, tu negdje. u gropovima nepočešljane slobode koju jedno bez drugog nikad nismo znali cijeniti. čak ni kada je posljednja linija na sjećanjima naših lica izblijedila i kada smo ostali samo izbrisani izrazi usred stripa, jedno u drugom sačuvali smo zauvijek prostor za sebe. duboku, neispunjivu rupu. najdublja zgrada na svijetu mora biti i najviša. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.