pg serija ‘poezija je moja pilula’
|
arhetip vlage stali su satovi na tvom štednjaku, ista temperatura (beskonačno prije ključanja) ohlađena uljudnošću potisnute bliskosti i nekom neopipljivom potrebom da je se bar pomenemo u sobnoj mikroklimi uspjele su dosada halogenke, plavuše i artičoke, i mnoge mnoge zabune, zablude, i neke druge riječi što počinju na – za, ali valjda i jedna sreća uspjeva; mogla si imati taj život i sjećaš se i sad točno razloga radi kojeg ga nisi željela, jednako jasno i logično, premda ga ne osjećaš intenzivno kao i tad pa se sve, kao u nekom sepia flashu, učini pomalo patetično i glupavo kad ovako razmišljaš; drugim putem nisi mogla dovde, zahoda iza mutnih vrata, (ti si) samo silueta koja bi željela biti prozirna, umjesto da želi prolaziti kroz zidove rikverc u krug danas je opet netko spomenuo leteće balone, one velike u kojima je topli zrak i podižu se daleko da postanu mali na fotografiji moraju pravilno postaviti vlasititu udaljenost od epicentra objektiva, neprestano ih vidim skoro opipljivo, ego je žrtva vrtloga u očima, i blizina je koliko ugodna toliko i neugodno prepuna podsjetnika na želje koje se nisu mogle ostvariti ili zaželjeti u bilo kojem drugom vremenu ili životu, moralo je biti tako: navika je samo onoliko lagodna koliko je blizu nemogućem odvikavanje od nje (možda sam u nekom prošlom životu bila oblak?) (spušten zastor i igre svjetla) spustila sam svjetla u pod, saginjem glavu svoje budnosti pred susjedima sakrivam se od njihove znatiželje, mrzila me još onih dana kad sam uvijek kasnila i šunjala se kući, i uvijek bez iznimke sretala barem jedan pogled kako sjaji u noći dok me opaža u nedjelu, uvijek sam nekako kontala da bi me još mogli jednom otkucat starom kad bude kupovao kruh, slobodnu i cigare ujutro u butizi, ali eto, ima bit da nikad nisu, (a sad nikad i neće) a meni još ostala ta stara navika, da se skrivam pred njihovom znatiželjom i očima koje sjaje među napola otškrinutim škurama |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.