|
gajengi baxt :: bad luck, luck of a non-gypsy otvorene su oči praskozorja širom u povratak, pun je mjesec, i zjene su ti obruči plime razlivene na dlanovima: kanali kojima si plesala o pučini premostili su obale kontinentom, kako domišljato i kako lako između stvarnosti ponestalo je praznine, a ulice japanskih trešanja u cvatu zamirisale na citruse i divlju travu; taj 'sjever – jug' uvijek te podsjeća na zimu, samo trenutak iznad oblaka, prostranstva ekstaze ciganskih violina da se saberu u točku: uspon u provaliju počinje na vrhu; vratila si se, suočenju da je opet prekasno da ostaneš: ova noć se troši kao forte u decrescendu, i jutro je, kao oduvijek, kraj produžene tišine između ovog i onog proljeća, ove i one duše |