evo me opet tu gdje se preklapaju prošlost i budućnost, posađena u zelene livade prebirem boje proljeća i tražim dva plava gigabajta izgubljene memorije da se kodiram u OVO vrijeme i pohranim do ljeta, jer postala sam žrtva globalnog zatopljenja, fantomska visibaba: spremna sam da cvjetam, a sve nešto čekam, njišem se na ljuljačkama iz sjećanja u sanjanja i linijom podočnjaka spajam mjesece i sunca već noćima oklijevam dodirnuti ravnine tla i podignuti prašinu kao konj u onoj narodnoj ili obična cipela, jer dok dangubim svijet miriši proročanski ljubičasto kao ljubičice s pet latica koje na svakom kraju gataju da "voli" pa mi je onda tlaka otvarat oči u neizvjesnost hibridnih tratinčica riskirat dva hepienda (doduše imaginarna) za jedan pokušaj (doduše stvaran), iako bih možda i mogla probati, ako se uspijem zaustaviti u inerciji, dešifrirati da želim umjesto kad želim da želim, tu gdje se preklapaju tijelo i duh, evo me dvojbena i nekoherentno šarena k'o april dvije'osme sam proljetna, a, bit će da i moja aura ima nekih rupa, al' ti ne daj da te zbunjujem, jer stvar se ipak čini poprilično jasna: mora da je i ovo samo do amera i kyota, moj ti... [good night & good luck] |