evo me opet
tu
gdje se preklapaju prošlost i budućnost,
posađena u zelene livade
prebirem boje proljeća
i tražim
dva plava gigabajta
izgubljene memorije
da se kodiram
u OVO vrijeme
i pohranim do ljeta,
jer postala sam žrtva globalnog zatopljenja,
fantomska visibaba:
spremna sam da cvjetam,
a sve nešto čekam,
njišem se na ljuljačkama
iz sjećanja u sanjanja
i linijom podočnjaka
spajam mjesece i sunca
već noćima
oklijevam dodirnuti ravnine tla
i podignuti prašinu
kao konj u onoj narodnoj
ili obična cipela,
jer dok dangubim
svijet miriši proročanski ljubičasto
kao ljubičice s pet latica
koje na svakom kraju gataju da "voli"
pa mi je onda tlaka otvarat oči
u neizvjesnost hibridnih tratinčica
riskirat dva hepienda
(doduše imaginarna)
za jedan pokušaj
(doduše stvaran),
iako bih možda i mogla
probati,
ako se uspijem zaustaviti
u inerciji,
dešifrirati da želim
umjesto kad želim da želim,
tu
gdje se preklapaju tijelo i duh,
evo me
dvojbena i nekoherentno šarena
k'o april dvije'osme sam proljetna,
a,
bit će da i moja aura ima nekih rupa,
al' ti ne daj da te zbunjujem,
jer stvar se ipak čini poprilično jasna:
mora da je i ovo samo do amera i kyota,
moj ti...
[good night & good luck]
Post je objavljen 05.04.2008. u 20:17 sati.