|
mir je zelen i zaobljen na rubovima, to je livada na kojoj se mjesec preoblači u tratinčicu dok sjediš ogrnuta lišćem i šutiš sa šumama hologramskim očima promatraš kako se razodjevaš se u pretapanje i curiš kao more preko obzorja nestaješ pred gravitacijama svijesti ruke su ti raširene u liniju antiteže, sklopljene u krilu oblosti tvog srca amorfne su pred svjetovima na dnu vatre koja je poznavala dušu dogorjevaju nijanse koraka i putevi koji su te vodili ostaju gibanje vjetra na vrhovima nepreglednih polja, beskrajno bespuće mraka u zelenoj obećaje mir, kao što noć obećaje jutro svakim trenom rotacije vjerovanje ne prestaje |