mir je zelen i zaobljen na rubovima,
to je livada na kojoj se mjesec preoblači u tratinčicu
dok sjediš ogrnuta lišćem
i šutiš sa šumama
hologramskim očima promatraš kako se razodjevaš se u pretapanje
i curiš
kao more preko obzorja
nestaješ
pred gravitacijama svijesti
ruke su ti raširene u liniju antiteže,
sklopljene u krilu
oblosti tvog srca
amorfne su pred svjetovima
na dnu vatre koja je poznavala dušu
dogorjevaju nijanse koraka
i putevi koji su te vodili
ostaju gibanje vjetra na vrhovima nepreglednih polja,
beskrajno bespuće mraka u zelenoj
obećaje mir,
kao što noć obećaje jutro
svakim trenom rotacije
vjerovanje ne prestaje
Post je objavljen 15.02.2008. u 07:54 sati.