|
prozori se uvlače u krevet pred vjetrom zajedno smo ljubičaste oči u podmorju snova pogledi su nam budni dodiri dlanova tanki na zidovima napuštenih hodnika mirisi neviđenog kao celofanske mape ispisane braillovim pismom šušte nam pod prstima ispod površine dna brazde vakumiranog mraka pamte disanje svjetlosti među rastvorenim zidovima osjećaji su nam suhi i ispucali od bure u ogoljelim otkucajima srca bride na licima zatvorenih škura crnozeleni izrazi tmine u praskozorja sunca kao ogrebotine na nebu pometenih zvijezda koje nikada nisu postale želje krvari obećanje da postoji sjaj |