let u boji naopačke

zemlja obećana


postoji mjesto na koje odlazim
kada su oluje u pješčanim satovima mojih očiju
prebudne za san
omatam se haljinama nomadskih duhova
i obujem stopala u bosonoge poglede
kojim ću se previdjeti
preko tjesnaca uskog kao nevinost
izgorjeti kao meteorit na rubu majmunskog uma
kao neizuštena želja
postati zrak u kojem nema mjesta za prazninu
kada sam dijete velike pustinje i oceanskog oceana
u kraljevstvu zapada na jugu
sve strane svijeta u opojnim mirisima lula
naći će me u oblacima dima kako ispijam kapljice vode
kao šafran
ovdje sam neprimjetna
podsvjesna misao
na izlizanoj ruti svakodnevnog uma
u metežu zenita
sjena izgubljena na trgovima mudrosti i tržnicama stoljeća
zapisana s desna na lijevo
zaboravljam se postojati ono-kontinentski
kao sjaj neba objedinjen u suncu
sažimljem se sva u
gledanje,
tamo mi naga duša
pogledima poput ogledala
odbija korake ulica natrag pred sebe
gradi labirint beskraja
nepostojanosti lutanja
između vode i vatre
kao avatar zemlje
klizim
poput zrake sunca okretanjem planeta
prelamam oštrice stvarnosti na uglovima
gdje vrebaju snovi i istine
uvijek nanovo zaokrećem mekša
ispod kapaka
trebam pronaći središte ovog svijeta
u kvadratu voda – vatra – zrak - zemlja
pronaći ravnotežu kruga
za snovitost i budnost
prebrajam zrnca pijeska u pustinje i kapljice suza u oceane
sve dok ne postanem potpuna bonaca među njima,
sjecište u kom je ništa
zemlja obećana




19.01.2008. subota

- Gukni golube (19) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>