faceless in cyberspace

linija između nas fina je.
prozirna od kilometara, sekundi i minuta, svjetova.
dijeli nas od poznanika na neznance koji se poznaju.
stojimo, svaki na svojoj strani, nestvarnog svemira.
dišemo, svaki na svojoj strani, stvaran zrak.
imamo nevidljiva tijela koja osjećamo riječima.
imamo bezbojne oči kojima slušamo dodire.
imamo nečujne glasove u obliku slova.
imamo previše misli koje izgovaramo prstima.
naš ritam srca je ishitrena interpunkcija.
naša stvarnost je usamljena maštarija.
naša budućnost je svjesna halucinacija.
naše sada je procjep između vremena.
naša istina je naša praznina.
u nju slijevamo svoja nepomična jezera kao slapove koji ne znaju teći drugdje.
između nas je fina linija,
ona je horizont jednog mora koje spaja naše daleke obale
kao čulima.

gdje nemamo lica,
imamo li posljedica?
hej!,
podivljala olujo!,
zavaraj se vjerom u vječnu bonacu ako možeš...
...prestati postojati.

09.01.2008. srijeda

- Gukni golube (12) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke

sve nijanse koje ne primjetimo
ipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.