let u boji naopačke

pred putom ili/i bez znakova besčulna od intuicije


ruksak je zelen i prazan na podu prvi korak čeka polazak neplaniranih planova razbacanih na krevetu iza leđa insomnie jastuci širom otvorenih očiju uspravni sjede brojeći vijuge slova do zvižduka za pokret u pokret nevidljivim treperenjem peruški zrakom širi se titranje galaksijama ne čuje se šuljanje noći na prstima sve bliže jutru neopaženo poput sjenki prilaze okrajci stvarnosti kao čuvari spokoja odlaska isprepleteni u čvorove viđenja i privida raspliću prste nastojanja da razvežu sidra zapetljana u omče svakodnevnice urezane kao ispijena koža na ogoljelim člancima tvoje svijesti naizgled neodlučno klate se u težištima nepobitne podložnosti gravitaciji pokretanja nesigurna u bestežinstvu iznenađenja lakoćom lakoće koja nadolazi jaka kao sunce ravno u središtima očiju skamenjuje ti pogled u naprijed dani poput silueta ispunjaju se svjetlošću u tijela obećanja govore izrazima lica kao nepomični glasovi na usnama slušaš disanje strpljenja da oćutiš u daljinama kako se prolama prvi topot ushita u putanjama tvoje krvi kad pristižu utjelovljeni snovi na kolosjeke čulnosti zaustavljaju se putevi tebe u smiraj do mira kao točke između kojih se tvoja ništavila opisuju u obrube cjelovitosti bivanja koje u neispunjenosti svoje praznine pronalazi beskonačnost zraka ispruženu pred plućima hrabrosti življenja silno kao oceanima dna udasi upijaju svježine porama misli diše nezamislivo ispunjajući bestjelesnim volumenima nadvremenske sveprisutnosti beskraja plastelinske granice figurice sebe trenjem trljanja igraju svoje oblike u mogućnostima mogućnosti svijaju vječnost u neopipljivim materijama gipkosti plamte vatre lomača na kojim izgaraju slutnje kao demoni postojanja paraliziranog u iščekivanju ostvarenja predosjećaja događaja zaustavljenog trenutkom čekanja da se dogodi unutar gibanja nepredvidivost nadolazećih nestalnosti je konstanta apsoluta aritmije kaosa kao metronomi odmjeravaju širinu zamaha podatnosti životu na površinama valovi vrućica bujaju uzavrelim izdasima kali se mekoća bivanja u prazninama zaboravljene oporosti paležnog vonja rastapanje same srži kroz nesputanu raspršenost trenutka bez predumišljaja jest sloboda

19.12.2007. srijeda

- Gukni golube (17) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>