|
u ovom krevetu sam carica. imam otvorene galaksije, neosvojene nagradne igre, ukradene i sačuvane uspomene, imam šarene jastuke, posteljinu na plavokapice, žene-sirene s raširenim krilima, imam zabrane upravljanja, preozbiljne bilježnice, istupljene olovke, ugašene grijalice, otvorene prozore, popušene i nepopušene cigarete, daljinske i blizinske, imam puno mogućnosti da pričam i u sebi puno tišine, u ovom krevetu imam glavu praznu od svega, i srce palo između madraca i zida, u ovom krevetu nemam ništa i nitko me ne vidi kako sam carica bez ičega pa ni onaj galamđija iz andersonove bajke ne može svima reći koliko me nema u ovom krevetu gdje sam carica prazan mi se ekran naklanja i možda bi i zamolio pokoju riječ ali i predobro zna da ih nemam, jer svaki podanik svaku ranu svog gospodara zna bolje nego i gospodar sam, podanik uvijek zna čemu karta samo jednog smjera, zna da i krv vulgaris u običnim plavim venama zna biti prevrtljiva i nepomična i sve u isto vrijeme kao da nema. |