let u boji naopačke

vacuum: the safest hideout


u ovom krevetu sam carica.
imam otvorene galaksije,
neosvojene nagradne igre,
ukradene i sačuvane uspomene,
imam šarene jastuke,
posteljinu na plavokapice,
žene-sirene s raširenim krilima,
imam zabrane upravljanja,
preozbiljne bilježnice,
istupljene olovke,
ugašene grijalice,
otvorene prozore,
popušene i nepopušene cigarete,
daljinske i blizinske,
imam puno mogućnosti da pričam
i u sebi puno tišine,
u ovom krevetu
imam glavu praznu od svega,
i srce palo između madraca i zida,
u ovom krevetu nemam ništa
i nitko me ne vidi
kako sam carica bez ičega
pa ni onaj galamđija iz andersonove bajke
ne može svima reći
koliko me nema
u ovom krevetu gdje sam carica
prazan mi se ekran naklanja
i možda bi i zamolio
pokoju riječ
ali i predobro zna
da ih nemam,
jer svaki podanik
svaku ranu svog gospodara
zna bolje
nego i gospodar sam,
podanik uvijek zna
čemu karta samo jednog smjera,
zna
da i krv vulgaris
u običnim plavim venama
zna biti prevrtljiva
i nepomična
i sve u isto vrijeme

kao da nema.


08.12.2007. subota

- Gukni golube (20) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>