|
(poželiš) ukrasti nekome riječi (danas) na neki posve mali trenutak sakriti se negdje daleko od svijeta (da ostane tajna) pa ih kao da su puzzle rasuti sve pred sebe i svaku ponaosob govoriti govoriti govoriti sve dok baš ona jedna koju ni ne znaš da trebaš (reći) ne sklizne sa tvojih usana kao težište polumjesecu tvog osmijeha (bilo kad) na neki posve mali trenutak sakriti se negdje daleko od svijeta i zamišljati da si pepeljuga, da je riječ tvoja staklena cipelica koja poznaje put za kojim ne znaš reći da tragaš (ne znaš) do tvog glasa i tvog srca (poželiš) da je riječ tvoja staklena cipelica, da je danas onaj bal umjesto kao pokret svilenog šala nikad dovršen na vjetru slova u meni samo vijore, a ja šutim. |