|
osjećaš kako postaješ opipljiva porculanskim prstima zime na tvojim obrazima crtaju se bijele mrlje ustajale južine u vrućici crvenila koja ključa negdje u temeljima nešto se događa kao onda kada si čekala gejzir da eksplodira za fotografiju na kojoj ćeš se osjećati mala u prirodi stvari kruže među vrhuncima u krugovima koje samo mi okrećemo kao hulahopove oko bokova perspektivama mijenjamo isto za isto drugačije osjećaš kako postaješ dok traješ kroz traganje |