|
ispražnjena do iza indiferentnosti grabim sunce na prozoru puneći se dimom i pivom visim sa fasade kao zavezan balon primjećujem koliko različitih zelenih boja ima u vrtu ispod mene i onda pokušavam zumirati samo jednu, golf-teren žiži, navodno zelena donosi mir da li je do tvoje sebičnosti, moje potrebitosti, običnih nepomirljivih razlika, inkompatibilnosti vulgaris ili samo situacijske falinke, ustvari, svejedno je ako uspijem zaspati dovoljno brzo dok se pretvaram da mirno i duboko dišem jer ne mogu se oteti dojmu da između sebe koji s božanskim divljenjem obožava stvarati ljepotu i sebe koji se ograđuje u sigurnost ekspres zadovoljavanja samo sebe ti igraš na sigurno i biraš ovog drugog, a to nije isti kojeg sam ja izabrala / (?) kojeg bih izabrala / kojeg trebam (?) / |