|
treba ti istopljen glecer da speres katalonsku noc iz tvojih ociju dok ih prostires neonskim svjetlima koja cekaju jutro u koridi trga brojis crveno medu trepavicama i kapljice svoje sledene krvi razbacane kao sjene medu golubovima i drvecem fontana cini se da je u boji njene vode tajna izraza na golom licu zene kamene usne kao spokoj za kojim tragas ovu noc preskaces ograde udises zaranjas i na dnu dodirujes samo novcice i zelje metal pod prstima i siluete na povrsini oci koje ne tuguju za pakistanom nude zvijezde po jedan euro komad, kupujes, zamotana na obalama napustenih metroa slusas kako prolazi svijet do pred budjenje, bolje nije moglo |