treba ti istopljen glecer
da speres katalonsku noc
iz tvojih ociju
dok ih prostires
neonskim svjetlima koja cekaju jutro
u koridi trga
brojis crveno medu trepavicama
i kapljice svoje sledene krvi
razbacane kao sjene
medu golubovima i drvecem
fontana
cini se da je u boji njene vode
tajna izraza na golom licu zene
kamene usne kao spokoj
za kojim tragas
ovu noc
preskaces ograde
udises
zaranjas
i na dnu dodirujes
samo novcice i zelje
metal pod prstima
i siluete
na povrsini
oci koje ne tuguju za pakistanom
nude zvijezde po jedan euro komad,
kupujes,
zamotana na obalama
napustenih metroa
slusas kako prolazi svijet
do pred budjenje,
bolje nije moglo
Post je objavljen 26.10.2007. u 14:00 sati.