unspoken

pojavljuješ se kao duh iz tek popijene boce; dolaziš iznenada u pravi tren.
ja kasnim, kao u dobre stare dane; već odavno ne brojimo čiji je red za kašnjenje.
gledamo se preko pariško plavog stoljnjaka; opipkujemo si nove živote na licima.
onda ližemo vrhove prstiju, ljepljive riječi nekih starih pjesama; okus sepie na nepcu ljetne noći.
ne libimo se tišine.

oči su ti još uvijek najveće; imaju boju jeseni šuštavog lišća.
duboke su, pronicljive; iskrice boje žada frcaju kada se u njima razbije svjetlost.
to si onaj ti iz onog vremena; nitko nije brojao od onda pa do sad.

oči su mi još uvijek širom otvorene i plave; ponekad se u njima kao oblutke na dnu jutarnjeg plićaka vide i dijelovi mene.
točkane naivnom nevinošću kao prašinom brušene hrđe; rubovi spojeni smjehovima zapetljanim u trepavicama.
tu sam ona ja iz onog vremena; nitko nije brojao od onda pa do sad.

ne libimo se tišine; ne prepoznajemo vrijeme kada prolazi pokraj nas.
hodamo ulicama izlizanim od hodača koji ne idu nigdje; memento prošlosti raspet među nama.
radost slučajnosti, obična i čista; zatvorenim očima ritam koraka pomiče nam bokove, smjer je sad.
stvarnost koju smo prihvatili kao stvarnu nije sada tu;
neprobranim jezicima na iskoračanom kamenu crtamo joj tijelo od krhotina mjeseca,
i postaje apstraktno prestvarna, kao fantomska misao gleda nas ravno u oči iznutra.
svjetlost oko nas je dugin snop raskomadan topotom bubnjeva;
u pukotinama neudahnutog zraka klizi stijenkama leda u raznobojne mjehuriće koji izviru na površinu
kao pluća neutažno gladna zraka.
kapljice hladnog znoja na potiljku pogleda; više ne želimo govoriti.
sipamo likvidno sunce niz grlo vlastitih misli i sprženih riječi pretvaramo se u pokret;
u stisnutim šakama južnjačka utjeha miriši na limun.

ne libimo se tišine.

17.08.2007. petak

- Gukni golube (4) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke

sve nijanse koje ne primjetimo
ipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.