the common denominator (zajednički nazivnik)
|
Na kraju obećanja, Osjećam se neizrecivo, Sve krajnosti sabrane u Osunčano tijelo i gastritičan solar pleksus; Matematičnost koja ne ostavlja izbora; Prošlo je, Vrijeme Međuvremena U kojem sam živjela Međuživot I bila nigdje nego tu, Osim u onim nesmotrenim trenucima iskradanja U sjetu ili maštanja Ili polusnoviti svijet njihovog ispreplitanja, Otvorenim očima Gledala sam kako prolazi do sada; Ostajem, Kada je preostalo da se izborim samo sama sa sobom Zakletve iz bezumlja trebaju smisao Za njegov opstanak U sveopćoj slici postojanja Nacrtana sam kako si moram oprostiti Što trebam ostvariti i što kažem da hoću, Pored onog što ostvarujem samim kretanjem kroz postojanje; Inertna lakoća postojanja, opravdana; Na kraju obećanja Nisu nepregledna prostranstva kao na vrhovima planina, Ovdje je samo ono koje preostaje, Da bude što jest ili ostane što jest, Samnom ili bez mene; Osjećam se neizrecivo tu, Istovremeno na sve načine drugačija, Zbijena sva u sebe kreativno neuredna, Na jedan sasvim drugi način sve je isto kao i prije, Opet do mene. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.