|
U Moru pobjeđujemo Zemlju, Tamo nema gravitacije I bezbrojno je mnogo prozirnih smjerova Kao u mojoj glavi Svjetlo se fraktalno razbija na potenciju koja nije zapisana I nijanse su nezamjetne Golim okom U moru neraspoznatljivih mogućnosti Vidim plave krugove kako tripuju na vrhovima valova Dodirujući se distoriziranim oblicima ovale prostor u sebi Kao gume za žvakanje Imaju tačku pucanja na razini nespoznatljivog, Daleko veću od raspona ljudskih vilica, = Treba mi čuđenje, treba mi da opet osjetim kako se čudim Kako sam ništa drugo do najobičnijeg niza slučajnosti Koji nikada ne bih mogla predvidjeti, Jer takav je zakone prirode (uma). |