U Moru pobjeđujemo Zemlju,
Tamo nema gravitacije
I bezbrojno je mnogo prozirnih smjerova
Kao u mojoj glavi
Svjetlo se fraktalno razbija na potenciju koja nije zapisana
I nijanse su nezamjetne
Golim okom
U moru neraspoznatljivih mogućnosti
Vidim plave krugove kako tripuju na vrhovima valova
Dodirujući se distoriziranim oblicima ovale prostor u sebi
Kao gume za žvakanje
Imaju tačku pucanja na razini nespoznatljivog,
Daleko veću od raspona ljudskih vilica,
=
Treba mi čuđenje, treba mi da opet osjetim kako se čudim
Kako sam ništa drugo do najobičnijeg niza slučajnosti
Koji nikada ne bih mogla predvidjeti,
Jer takav je zakone prirode (uma).
Post je objavljen 11.06.2007. u 02:28 sati.