|
gudalo i violina. sjećam se dirigenta koji je želio uhvatiti izraz lica pokretima. tipke klavira. nikada nisam vjerovala u crno i bijelo. uvod prolazi, naslućujem crescendo. nebo je prugasto noćno-plavo. uskoro ću opet morati glumiti dan. tema se ponavlja između varijacija. ne želim nikoga na svojoj strani. biti ću hodač na žici. tamo nema mjesta za prolaznike. zagrljaji su skliznuli u provaliju. hodali su na prstima. prepažljivo da opstanu bez padanja. nismo smjeli gledati nadolje. kada su nestali, glava mi je ostala uspravna. samo ruke raširene, prazne kao zagrljaj. ili pokušaj ravnoteže. |