gudalo i violina.
sjećam se dirigenta koji je želio uhvatiti izraz lica pokretima.
tipke klavira.
nikada nisam vjerovala u crno i bijelo.
uvod prolazi,
naslućujem crescendo.
nebo je prugasto noćno-plavo.
uskoro ću opet morati glumiti dan.
tema se ponavlja između varijacija.
ne želim nikoga na svojoj strani.
biti ću hodač na žici.
tamo nema mjesta za prolaznike.
zagrljaji su skliznuli u provaliju.
hodali su na prstima.
prepažljivo da opstanu bez padanja.
nismo smjeli gledati nadolje.
kada su nestali, glava mi je ostala uspravna.
samo ruke raširene, prazne kao zagrljaj.
ili pokušaj ravnoteže.
Post je objavljen 31.05.2007. u 05:03 sati.