|
misli su ti sibirski led pucketaju kao kotači vlaka na tračnicama kroz pustopoljine između civilizacija ostavljaš komadiće očiju rupama ozona da ih spale do pepela daljina kao prored među paragrafima tvog života želiš upisati spasenje od predugih rečenica koje na kraju gube smisao svima osim piscu koji zaboravlja da ga je uopće tražio među linijama dok ih piše automatičnim pokretima lišenim sudjelovanja bez napora morala si stići do kraja lista, spisateljice, misli su ti sibirski led, monotonim zvukom kotrljanja vlaka na tračnicama pejsaži koji ostaju iza brišu tragove stajanja pod suncem dok te topi u prašinu pepela fantomi života u tebi traže feniksa da se ponovo rodi kao 500 godina u plamičcima požara između fusnote i praznog lista obrise ledenjaka i lice spaljenih izraza sastavljat ćeš mislima boje sibirskog leda, ritmom kretanja vlaka na tračnicama od ove do druge strane kontinenta ponovo ćeš učiti živjeti, spisateljice, smisao |