misli su ti sibirski led
pucketaju kao kotači vlaka
na tračnicama
kroz pustopoljine
između civilizacija
ostavljaš komadiće očiju
rupama ozona
da ih spale
do pepela
daljina
kao prored
među paragrafima
tvog života
želiš upisati
spasenje
od predugih rečenica
koje na kraju
gube smisao
svima
osim piscu
koji zaboravlja
da ga je uopće tražio
među linijama
dok ih piše
automatičnim pokretima
lišenim sudjelovanja
bez napora
morala si stići
do kraja lista,
spisateljice,
misli su ti sibirski led,
monotonim zvukom
kotrljanja vlaka na tračnicama
pejsaži koji ostaju iza
brišu tragove
stajanja pod suncem
dok te topi
u prašinu pepela
fantomi života
u tebi traže feniksa
da se ponovo rodi
kao 500 godina
u plamičcima požara
između fusnote
i praznog lista
obrise ledenjaka
i lice spaljenih izraza
sastavljat ćeš
mislima boje sibirskog leda,
ritmom kretanja vlaka na tračnicama
od ove do druge strane kontinenta
ponovo ćeš učiti živjeti,
spisateljice,
smisao
Post je objavljen 27.05.2007. u 17:48 sati.