(više)
|
sreli smo se posve slučajno u luci je pristao brod i ti s njim, izašao si na obalu na kojoj sam čekala, iako nisam nigdje išla niti bila tu zbog tebe, (više) ni ti zbog mene, već posve slučajno, bez namjere ili htijenja, brod je pristao u vrijeme kao i uvijek, ja sam čekala, ti si izlazio, prepoznali smo se kao tek ovlaš poznanici, refleksom dobrog odgoja podigli smo brade skoro neprimjetno jedno prema drugom okrenuti licem, očima, bili smo prazni između nas, više nego ovlaš poznanici bili smo stranci jedno drugom nismo pamtili godine, jutra, spavanja, sanjanja, probdijene noći, dobivene lutrija, izgubljene prilika, ukradene momente sreće isprepletenih udova, orgazmičkih vriskova, sljepljeni u rubovima čaršafa daleko su od pamćenja, ne postoji memento za danas kad brod nije sidrio na ovoj istoj obali ovog novog vremena pred proljetnim pljuskom sasvim slučajno zatečeni, bez namjere ili htijenja, jedno pred drugim nismo se kanda dobro poznavali (više) bez riječi jedno za drugo u afektu kurtoazije cimnuli smo glavama i mimoišli se, u tragovima zamrljanih pozdrava očima bez interesa nismo se okretali, sasvim prirodno stranci, kao da nas nikad ništa nije spajalo, osim, evo, danas ovaj brod, a i to sasvim slučajno. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.