neprestano stvarnost
sanjam ekskurzije prema srušenim mostovima koji opet stoje, hladnoću boje rijeke i ljude bez doma kako se naslanjaju na ograde, sanjam ruke jednu u drugoj kako klize u razdvajanje labirintima amimičnih kamenih blokova prolaze ulice koje se pretvaraš da ne poznaješ dok brišu daljinu mog pogleda sve do samoće, očiju žutih od retoričkih pitanja ne osvrćem se na fotografije budnosti, na nogama prekognicije praznim dodirima pretičem zrak i robotično odmičem prema kolodvorima u rovovima nekih prijašnjih snova gdje ostavljeni i bjegunci hipnotiziraju sudbinska obećanja dlanova, haluciniraju ih u putne karte bez odredišta, nada položenih na dotrajali sjaj pariško plavih stoljnjaka čekaju život na kotačima na peronima inercije kriogenizirana svijest o nepovratnosti vremena nevidljivo zauzima prostor gdje pogledi uvijek nanovo zaustavljeni u očekivanjima cure sažetim zjenicama u podsvjest poput ambisa i natrag kapcima kruže svjetlo i mrak, neprestano stvarnost u meni. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.