|
došla sam, ogoljena od očekivanja zamotana u kožu boje celofana oko svijeta sapetog unutra skriven od pogleda u stranu kojom prolazim brže nego beskrajno želim stići prije prolaska kojim ulice nestaju maglom između koraka i horizonta odjekuje smijeh klovnova dok broje njihove suze kako se nećkaju mojim očima pogledi teku strogi u fokusu bez lelujanja idem prema vremenu u koje nema povratka, vremenu iz kojeg nema povratka, preostaje samo naprijed, došla sam. |