došla sam,
ogoljena od očekivanja
zamotana
u kožu
boje celofana
oko svijeta sapetog
unutra
skriven od pogleda u stranu
kojom prolazim
brže nego
beskrajno želim
stići
prije prolaska
kojim ulice nestaju
maglom
između koraka
i horizonta
odjekuje smijeh klovnova
dok broje njihove suze
kako se nećkaju
mojim očima
pogledi teku
strogi
u fokusu bez lelujanja
idem
prema vremenu
u koje nema povratka,
vremenu
iz kojeg nema povratka,
preostaje
samo naprijed,
došla sam.
Post je objavljen 09.03.2007. u 05:25 sati.