~između mojih koraka i njihova puta kao sunce utopljeno u purpur brzo izronilo, vlažno kao bijes ljetnjeg neba prosut obalama bezbrojnih otoka, nestašno kao povjetarac među papirnatim zidovima, gipko kao žena očiju staklenih i nagih poput prozora bez žaluzina i porcelanskog lica, koja u tijelu skoro djeteta omotanog u svilu njeguje umjetnost čulnog življenja kao tradiciju ~ između mojih koraka i njihova puta poput splava mekoće žuti oblaci protkani laticama orhideja ispijaju dan iz mojih stopala, i glatka uz vjetar kao da plovim ~ između mojih koraka i njihova puta izlazeće sunce rasipa se crveno kamenom boje promaklih stoljeća koja nisu poznavala dalje od sunca, i kao vulkan, tajna mojih koraka teče prema prolaznicima ~ između mojih koraka i njihova puta ponekad zaustavljam vrijeme u međuprostorima kao trenutke u ikebani, tad ostajem usidrenih otočja, a daljine istoka šute ~između mojih koraka i njihova puta 811.043 yena i jedne nove japanke, stvarno fine. :-) |
krugovi se uvijek vraćaju meni kao omče, i kada povratim uzalud potrošeno vrijeme ništa se ne događa, i kada zaboravim slučajno učinjen pokret, zrak još uvijek titra, i kada govorim još uvijek kao da šutim, krugovi se uvijek vraćaju meni, poplavljelih prstiju između kože i konopa, ne vidim dalje od oštrice, ni spas. |