~između mojih koraka i njihova puta
kao sunce
utopljeno u purpur
brzo izronilo,
vlažno kao bijes ljetnjeg neba prosut obalama bezbrojnih otoka,
nestašno kao povjetarac među papirnatim zidovima,
gipko
kao žena očiju staklenih i nagih poput prozora bez žaluzina i porcelanskog lica,
koja u tijelu skoro djeteta omotanog u svilu njeguje
umjetnost čulnog življenja kao tradiciju
~ između mojih koraka i njihova puta
poput splava mekoće
žuti oblaci protkani laticama orhideja ispijaju dan iz mojih stopala,
i glatka uz vjetar kao da plovim
~ između mojih koraka i njihova puta
izlazeće sunce rasipa se crveno kamenom boje promaklih stoljeća koja nisu poznavala dalje od sunca,
i kao vulkan, tajna mojih koraka teče prema prolaznicima
~ između mojih koraka i njihova puta
ponekad zaustavljam vrijeme u međuprostorima kao trenutke u ikebani,
tad ostajem usidrenih otočja,
a daljine istoka šute
811.043 yena
i jedne nove japanke, stvarno fine. :-)
Post je objavljen 08.07.2006. u 03:47 sati.