Ugađam si Sutra ću otići u grad Koji se zove kao da teče, I predat ću obrasce sebe Rukama koje sežu u mudrost I imenu pobješnjele vode, Koja me rodila nekad davno, Ovu koja sada jesam I tko zna Možda me razdijele na pole A možda oslobode u jedno, Tko zna, možda to učinim sama? Miris nepredvidljivog puta Noćas spava U snovima mog jastuka Ujutro krećemo na sjever Ugađam si Daljinama. |
kada promatram Sada zavaljaju me energije promjene i poželim srušiti sve, onako filmski i onda nanovo graditi sve, onako dječji, kao kule u pijesku koje će čekati idući val saturna da ih zatetura pa ojača ili kolapsira saturn se valja - saturn mene valja, bez kompromisa, i nakon dugo ne pokušavam oblikovati valove niti odrediti granice mora raširenih ruku i zatvorenih očiju puštam da me nosi, plutam i smijem se i ne znam da li se vidim sa obala saturna, ali nije mi ni važno |
i morala sam očistiti tragove svih naših tajni, brzo i skoro posve nepromišljeno protrčati crnom mrežastom prošlosti između pažljivo isprepletenih konopa, a opet nepažljivo, da nas nitko ne vidi onda kada smo najbolji, neki nepredviđeni ushiti podsjetili su me danas možemo biti dobri morala sam pobrisati sve naše tragove danas, a toliko sam željela nekome reći da se sjete ako zaboravim, tako mi se ponekad desi |
sjećam se kako sam davnobila neobično sretna, ili je to bilo posve obično ja samo nisam znala? tja, smijem se, večeras je bila noć koju sam osjećala isprve, i uvijek poslije, nahranila sam dušu otčekanim čekanjem, dok slušam stolice kako škripe ovo pišem pred san hoćeš li sanjati kako sam izrasla u nešto posve drugo? |