sretno sam nesretna, iznutra skulptura titraja, grimasa blasé na van, razigrano indiferentna, akrobat na užetu od zagrljaja rastegnutog među dlanovima izvrnutim na van balansiram plućima i pravocrtnim pogledom, kao bodlje, zarivam irise svojih koraka u mekanu kožu postojanja i oblizujem crvene kapljice niz grlo u gutljajima trajanja kušam srž - kušam nijanse, žudim za balansom bez zraka na svilenoj niti ispod kapaka - žudim, savršeno nepomična, i mislim da savršenstvo je možda samo fina nijansa između krajnosti, kušam nijanse okus je poput limuna, osvježavajuće neugodan, svjež – kao misli nevine od vlastite prolaznosti surealan - kao čipkasti kolaž snova isprepleten tajnama, rasprsnut - kao puzzle vijugavih rubova što složit će izraz na platnu lica, kao što se valovi slože u more među obalama trajanje, ima okus odlučnosti i kreće se u ritmu disanja između zapadnog i istočnog horizonta ucrtavam MjesecSunce kao Sad na paraleli Kontrasta Suprotnosti Krajnosti (sretno-nesretna, smireno-nemirna, ushićeno-staložena) kao spužva koju napušta voda, u polumokroj lakoći neprestanog postojanja ja skupljam se i rastem - stežem se i širim, neprestana u gibanju, premala sam da se ozbiljno shvatim, prevelika da se bojim ičega osim sebe, klackam se u sredini na minus-crtici prosipam zrak iz svojih pluća u bezračje, kao točka na ordinati, slučajno baš danas posve algebarski neiskorištena, iskradam se ispod kapaka u sjecištu svih mojih linija otkucavam postojanje, i moje srce priča o trajanju. |