sretno sam nesretna,
iznutra skulptura titraja, grimasa blasé na van,
razigrano indiferentna,
akrobat na užetu od zagrljaja rastegnutog među dlanovima izvrnutim na van
balansiram plućima i pravocrtnim pogledom,
kao bodlje,
zarivam irise svojih koraka u mekanu kožu postojanja
i oblizujem crvene kapljice niz grlo u gutljajima
trajanja
kušam srž - kušam nijanse,
žudim za balansom bez zraka na svilenoj niti ispod kapaka - žudim,
savršeno nepomična,
i mislim da savršenstvo je možda samo fina nijansa između krajnosti,
kušam nijanse
okus je poput limuna,
osvježavajuće neugodan,
svjež – kao misli nevine od vlastite prolaznosti
surealan - kao čipkasti kolaž snova isprepleten tajnama,
rasprsnut - kao puzzle vijugavih rubova što složit će izraz na platnu lica,
kao što se valovi slože u more
među obalama
trajanje,
ima okus odlučnosti i kreće se u ritmu disanja
između zapadnog i istočnog horizonta
ucrtavam MjesecSunce kao Sad
na paraleli
Kontrasta Suprotnosti Krajnosti
(sretno-nesretna, smireno-nemirna, ushićeno-staložena)
kao spužva koju napušta voda,
u polumokroj lakoći neprestanog postojanja
ja skupljam se i rastem - stežem se i širim,
neprestana u gibanju,
premala sam da se ozbiljno shvatim,
prevelika da se bojim ičega osim sebe,
klackam se u sredini na minus-crtici
prosipam zrak iz svojih pluća u bezračje,
kao točka na ordinati, slučajno baš danas posve algebarski neiskorištena,
iskradam se ispod kapaka