ako procjepe istopi kiša
prekrajam svoju volju, dlanovima param visoki prorez kao nagovještaj ponad koljena, kao kanjon obećanja na drugi kraj, hej!, sjećaš li se Petre?, tamo su niz Siq sakrili vječna počivališta i nazvali ih Riznica, a na rahlom crvenilu zidova samo oronuli otisci prstiju i kapljice znoja kristalne od godina svjetlucaju tamu, sjećam se preoblačim svoju volju u senzaciju vodopada svile na bokovima, ponekad kada sam nervozna trljam dlanove o bedra i dok naizgled nemarno kaskam vatrometom elektriciteta, u mojim mislima feniks i nebo boje pepela, hej! sjećaš li se Petre?, kada je niz Siq pred nama bljesnulo nebo crvenoga sjaja, obećanje nekog drugog kraja? sjećam se prvi je dan proljeća i kišit će, miriši boje Svježine, sutra kroz neke druge pukotine. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.