iznad grada
sjedimo na krovu i remetimo njegovu simetriju, naša stopala vise preko ruba, njihove sjene hodaju po zidovima života što stanuju prekoputa, i nadam se da ne čuju noć kako odzvanja tim koracima dok kradomice bježi od jutra, a komadići tla odhodani duboko dole ispod sada odlamaju se sa potplata u visinu poput ponora, u prah sjedimo na krovu i remetimo njegovu simetriju, naša stopala vise preko ruba kao da pecaju ukus letenja povrh crnoga mora od svilenog mraka u koji se zavio grad dok spava on sanja nebo crvenih krovova, budni sjedimo na njegovom rubovima, polagani kao kočarica isplovila prekasno za noć i prerano za jutro, u bespućima između bonace i dna bivamo Jedno, Jedno sa bezbrojno mnogo lica, ili barem dva. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.