I have been my own disciple and my own master. And I have been a good disciple but a bad master. ~Antonio Porchia, Voces, 1943, translated from Spanish by W.S. Merwin koliko se nevažnih stvari sklopi u važnost, neprimjetno, i tek retrospektivno možeš postaviti nužne kauzalne veze na mjesto polaska kad poželiš zaboraviti, ili jednostavno zaboraviš, ali i tvoje submolekularne jedinice o kojima ne misliš, elektroni, kada se zaustave gubiš 21 gram, bilo da je beznačajnog značaja ili značajnog beznačaja, ipak gubiš, rekli su u onom filmu, koji smo gledali iz kreveta, a tvoji elektroni determinirano su kaotični, ako ih promatraš vidjet ćeš baš ono što očekuješ, inače su linearni kao let graška na kojem, naravno, nije sjedila princeza, ili razbijeni kao val, kaos je dakle osnova, i postoje neka pitanja na koja se ne usuđem odgovoriti, iako se ponekad ne mogu suzdržati da upitam, eto koliko se nebitnih navika stapa u karakter. |