I have been my own disciple and my own master. And I have been a good disciple but a bad master.
~Antonio Porchia, Voces, 1943, translated from Spanish by W.S. Merwin
koliko se nevažnih stvari
sklopi u važnost, neprimjetno,
i tek retrospektivno
možeš postaviti
nužne kauzalne veze
na mjesto polaska
kad poželiš zaboraviti, ili jednostavno zaboraviš,
ali i tvoje submolekularne jedinice
o kojima ne misliš, elektroni,
kada se zaustave
gubiš 21 gram, bilo da je
beznačajnog značaja
ili značajnog beznačaja,
ipak gubiš,
rekli su u onom filmu, koji smo gledali iz kreveta,
a tvoji elektroni
determinirano su kaotični,
ako ih promatraš
vidjet ćeš
baš ono što očekuješ,
inače su linearni kao let graška
na kojem, naravno,
nije sjedila princeza,
ili razbijeni kao val, kaos je dakle osnova,
i postoje neka pitanja
na koja se ne usuđem odgovoriti,
iako se ponekad ne mogu
suzdržati
da upitam,
eto koliko se nebitnih navika
stapa u karakter.