posve običan pogled u prolazu zalutao površinom sasvim slučajne prostodušne skice idile, bilo koje, bilo kada, bilo gdje, želja utjelovljena vršcima kradomičnih pogleda odgrebani slojevi, tanki i providni kao paus papir, kroz zavjese od trepavica ulaze unutra noseći naramke sjećanja o gipkim zglobovima i vještim prstima dječijih duša koji crtaju baršunaste obrise života olovkama, svilena mekoća grafita krišom trepnuta iz hrapavosti ploha, već odmiče crnilom zjenica razbijajući nijanse svog sjaja o bridove kaleidoskopa uma, da postane bljesak na dnu tunela, nadolazeće linije donose miris uzavrelog čaja, i plaštove zgusnute pare da krhku krutost zadanih određenosti istope u meku glinu, podatnu dlanovima Kipara Promjena, i potom skliznu dalje, izvan dohvata Svijesti, ispod Svijesti - mijena - svemir unutra, dubok siguran žedan sam živi dok se mijenja, postojeći neprestano, prolazeći neprestano. |