posve običan pogled
u prolazu
zalutao površinom sasvim slučajne
prostodušne skice
idile,
bilo koje, bilo kada, bilo gdje,
želja utjelovljena
vršcima kradomičnih pogleda
odgrebani slojevi, tanki i providni kao paus papir,
kroz zavjese od trepavica ulaze
unutra
noseći naramke sjećanja o
gipkim zglobovima i vještim prstima
dječijih duša
koji crtaju baršunaste obrise života
olovkama,
svilena mekoća grafita
krišom trepnuta iz hrapavosti ploha,
već odmiče crnilom zjenica
razbijajući nijanse svog sjaja
o bridove
kaleidoskopa uma,
da postane
bljesak na dnu tunela,
nadolazeće linije
donose miris uzavrelog čaja, i
plaštove zgusnute pare da
krhku krutost zadanih
određenosti
istope u meku glinu,
podatnu dlanovima Kipara
Promjena,
i potom skliznu
dalje,
izvan dohvata
Svijesti,