hendikepirana halucinacija

Uloga je uigrana. Scenarij poznat. Scenografija uredna. Kostim uštirkan. Zastor raskopčan.

Predstava je otpočeta.

Pantomima. Profili neznanaca. Imaginarne siluete u blizinama.
Pantomima. Utiskuje im živost pokreta. Crta im disanje. Ono vibrira njenim zapešćima.
Pantomima. Mami ju putenost pulsa, dodir tijelo-zrak. Nejaka je u iskušenjima. Improvizira.
Pantomima. Odlama dijelove kostima. Ostaje gola. Pomireno nepomična.
...

Iz providne tankoće svoje kože, probire zrnce mirisa. Baca ga niz vjetar; možda bar ono stigne do nekih širom otvorenih prozora.

Predstava je završena.

A ona, ona još danima misli o čovjeku zagolicanih nosnica, da li posve slučajan ikada pomisli na ženu odbačenog mirisa?

Rez.

U nevidljivom ćemo vidjeti,
u neizrečenom čuti.

18.11.2005. petak

- Gukni golube (6) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke

sve nijanse koje ne primjetimo
ipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.