Uloga je uigrana. Scenarij poznat. Scenografija uredna. Kostim uštirkan. Zastor raskopčan.
Predstava je otpočeta.
Pantomima. Profili neznanaca. Imaginarne siluete u blizinama.
Pantomima. Utiskuje im živost pokreta. Crta im disanje. Ono vibrira njenim zapešćima.
Pantomima. Mami ju putenost pulsa, dodir tijelo-zrak. Nejaka je u iskušenjima. Improvizira.
Pantomima. Odlama dijelove kostima. Ostaje gola. Pomireno nepomična.
...
Iz providne tankoće svoje kože, probire zrnce mirisa. Baca ga niz vjetar; možda bar ono stigne do nekih širom otvorenih prozora.
Predstava je završena.
A ona, ona još danima misli o čovjeku zagolicanih nosnica, da li posve slučajan ikada pomisli na ženu odbačenog mirisa?
Rez.